Priča o Banjalučaninu koji je život posvetio knjigama: Život prožet prodajom knjiga, putovanjima i ljudima

Miroslav Gojković iz Banjaluke, stoji iza antikvarnice Ramajana. Miroslav se više od deset godina bavi prodajom knjiga, najviše na sajmovi...

Miroslav Gojković iz Banjaluke, stoji iza antikvarnice Ramajana. Miroslav se više od deset godina bavi prodajom knjiga, najviše na sajmovima, a za BUKU otkriva sve čari ovog posla, kako se našao u njemu, koliko je teško opstati na tržištu, koje su najtražnije knjige. Ovo je priča o čovjeku koji je život posvetio knjigama.
Miroslav Gojković

Miroslav kaže da se ovim poslom intezivno bavi 13 godina, a sa knjigama se intezivno druži više od 25 godina. 

“Počelo je tako što sam dok sam studirao, kao i svaki profesionalni student, patio od hronične besparice, a kako sam već imao dobru i ozbiljnu biblioteku počeo sam knjige mijenjati za druge knjige, a potom ih i prodavati. Ispočetka pomalo i sa žalom, kasnije sve više. Pomalo i bez žala  uviđao da se ponešto da i zaraditi. Onda sam živio u Sarajevu,  Zagrebu i Beogradu po dvije godine i tamo to isto radio. Putujući dosta između tih gradova uviđao sam šta je gdje jeftinije i otkud se šta treba nositi, odnosno gdje je šta jeftinije i traženije. Imao sam sreću pa sam upoznao predivne antikvare iz riječkog antikvarijata 'Ex libris', te osječkog Ezopa koji su mi indirektno pokazali/dokazali da i trgovina knjigama može biti divna priča kao i sama ljubav prema knjigama“, rekao je Gojković za BUKU.

Miroslava smo pitali može li se živjeti od prodaje knjiga, a on nam je rekao da može, još uvijek!

“Tendencija pada je preosjetna zadnje 3-4 godine, ali u zavisnosti s time koliko ste vremena spremni da odvojite za posao u skladu sa tim varira i zarada. Treba ažurirati sajt, Pik-profil, koliko imaš prodajnih mjesta, da li ideš na sve sajmove u BiH ili samo na neke, da li radiš samo maloprodaju, koliko često ćeš otići u Beograd i Zagreb, bez čega je nemoguće funkcionisati, jer u Bosni nema izdavašta. Razne statistike govore da je u Zapadnoj Evropi prodaja knjiga porasla za 4% u prošloj godini, u Srbiji da su biblioteke posjećenije za 20%, ali porast siromaštva i ekstremni odlivi stanovništva utiču baš na sve, pa tako i na trgovinu knjigama. Ne uzimajući posebno u obzir što kaže Zlatko Crnković u ‘Knjige mog života’ kako je u Bosni uvijek bilo najteže prodati knjige, a još teže naplatiti ih”, priča Miroslav.

TRAŽENI NASLOVI

Naš sagovornik kaže da se kod nas nije moguće posvetiti knjižarstvu u onom plemenitom i uzvišenom smislu tog zvanja, jer nemamo ni jednog većeg grada koji bi dopustio tu vrstu “luksuza”.

“Po najvećim knjižarama u Sarajevu i Banjaluci možemo vidjeti šta se prodaje, šta je u izlozima i na najvećim plakatima. Novi roman od Koelja, one drugarice što je napisala Grabljivicu i slično. Te knjige će svakako uvijek imati pompezniju i skuplju reklamu nego ikada ijedan klasik. Nacionalističke i kvazi-političke opservacije, takođe. Faust, Rat i mir i Don Kihot su doživjeli ponovna izdavanja prošle godine nakon 30-40 godina. Ne bih se ni to desilo da nisu na spisku lektire. Ali da ne dođe do zabune, iako sporo, prodaju se i klasici, u Banjaluci ruski, a u Sarajevu arapski, kao i stručne knjige iz svih oblasti.

Najviše se traži takozvana self-help literature, razne moći: podsvijesti, sadašnjeg trenutka, moć ovog i moć onog, limunadsko-ljubavni i istorijski romani, sanovnici, kvazi-istorija i teorije zavjera svih pisaca, kako stranih tako i domaćih pisaca koji se bave tim temama. Takođe, dječije knjige, religijske i poljoprivreda zauzimaju ozbiljan postotak, te njemački rječnici – kao “knjige” bez premca zadnje dvije godine.

Preko ljeta, kada dođe dijaspora, kaže da se najviše prodaju: Istorija Srba, Historija Bošnjaka i Povijest Hrvata – al zaista.

Kada je u pitanju sam posao Miroslav kaže da je on dobar za osobe koje vole biti u društvu knjiga, iako zna biti i fizički i mentalno izuzetno iscrpljujuće. Ističe da na jednom štandiću 3x3 ili 4x3 m2 stane 1-2 tone knjiga. Na malo većem i po 3-4 tone. 

“Onda zamislite koliki je posao da se te knjige odnekud donesu i poslažu. Međutim, najveći je problem prodavati neprofitabilnu robu u siromašnoj zemlji – u širokom spektru značenja tih riječi”, kaže Gojković.

Kada je u pitanju ovaj posao Miroslav kaže da se njim može baviti samo onaj ko voli knjige i ko može osjetiti radost ljudi kada nađu neku knjigu koja im je zaista potrebna ili koju dugo traže i žele.


“Tu se krije dosta čarolije. Najviše u Sarajevu, a potom i u Tuzli i Banjaluci, mada značajnije manje možete upoznati predivnih ljudi i imati prelijepa iskustva koja ovaj posao oplemene i ohumane par excellance. Usput, u Sarajevu se i proda najviše ‘ozbiljne literature’, velikih naslova iz svih oblasti – filozofije, sociologije, psihologije, istorije, teorije i istorije književnosti i  klasične književnosti, što ja preferiram i potenciram. Do prije par godina ovaj posao su mogli da rade i oni koji vole pare, jer se moglo puno bolje i lakše  zaraditi. Kada je manje posla oni koji su tu samo zbog finansijskog momenta mnogo su frustriraniiji i nezadovoljniji”, kaže naš sagovornik.

Miroslav Gojković i Raša Popov (Miroslav u majici BKG) 



KAD SU BRAĆA KARAMAZOVI POSTALI BRAĆA KMAZOVI

Miroslava smo pitali i za zanimljive anegdote koje su mu se desile tokom dugogodišnjeg rada na prodaji knjiga. On ističe da često zatekne ljude koji su ko zna otkud zalutali i zabasali u trgovinu knjigama i oni često imaju ozbiljne “ispade”. Tako su Braća Karamazovi postala Braća Kmazovi, Bludni sin je postao Bludin sin i slično, i to ne kao lapsus linguae, nego se godinama vode pod tim imenom. 

“Dolazi gospođa i pita prodavca da li ima ‘Ime ruže’, a on kaže da nema te u sekundi uzima ‘Uzgoj ruža’ i pruža joj u ruku kao alternativu. Zna biti uistinu predivnih i preveselih trenutaka”, kaže Gojović M. 

Miroslav se prisjeća i veoma teških trenutaka, a jedan od njih se desio  na Sajmu knjiga u Tuzli.

“Na ovom sajmu 15 sati smo pripremali stadove i slagali knjige, a nakon toga su došli predstavnici vlasti i rekli da moramo skloniti štandove, iako je organizator imao urednu dozvolu, te da ih sutra ujutro možemo vratiti. Ipak, najbolnije je uvijek kad organizator Sajma dođe da naplati svoje, a sajam bio negdje na trgu, na otvorenom, a sve dane je padala kiša”, kaže.

U ovom poslu trgovac knjigama u direktnom je odnosu sa ljudima, a Miroslav kaže da je intenzivan odnos sa ljudima dvojak. Susreće se mnogo divnih ljudi, dama i džentlmena i mnogo takvih da ne povjerujete da takvi ljudi postoje, a strpljenje i ljubav svakako čuda čine.

“Trgovina je đavolja rabota. Gdje je novac tu je uvijek … intenzivnije. Trgovci par excellance su uvijek besramni. I spremni lagati samo da prodaju. Današnji trgovci misle ‘profit profit profit’, a prosječan čovjek ‘kupuj kupuj kupuj’. Sve u skladu s ‘duhom vremena’. Ima onih koji bi motivisali i najnezainteresiraniju osobu, a onih koji demotivišu i zainteresovanog koji ima novca. Na štandovima sa komercijalnim knjigama moraš biti trgovac, na štandovima sa antikvarnim i rijetkim knjigama, te u antikvarijatima uopšteno moraš biti upućen, dok na netu moraš biti samo redovno ažuriran. Mislim da je ključno primjetiti da su trgovac i knjižar dva potpuno različita zanimanja”, objašnjava naš sagovornik.

Banjaluka je tokom proteklih godina ostala bez nekoliko većih knjižara, bez antikvarnica, pa ostaje otvoreno pitanje da li je Banjaluci potrebno novo mjesto koje bi u fokusu imalo knjige?


Miroslav kaže da je ovo teško pitanje, jer su JIB broj i registracija u Poreskoj bešćutni prema romantici i ljubavi.
“Sa druge strane,  Rijeka ima dva velika antikvarijata, a ima stanovnika koliko i Banjaluka. Oba traju po 20 godina. Potreba i jedan ozbiljan procenat zainteresovanih je tu, internet tu prodaju širi i na region i šire, međutim, troškovi poslovanja su takođe ogromni i često odradite sajam samo da bi platili jako velike zakupe”.

Za kraj smo Miroslava Gojkovića pitali koja mu je omiljena knjiga.

“Jedina knjiga koju sam imao u torbi kada sam došao na obalu Indijskog okeana jeste Poezija T.S. Eliota. Njegova, te poezija Česlava Miloša su mi kao hrana i vazduh. Bez želje za dramatiziranjem. Romani Ispod vulkana i Sabo je stao, jer svaki na svoj način govore o najdubljoj i najsuštinskijoj (ontološkoj) potrebi čovjeka da voli i bude voljen, te kako je ljubav snažna i kada stvara i kada razara. Ipak, kada sam pročitao ep Ramajanu bio sam opčinjen ljepotom i muzikalnošću jezika, čak i u drugom i trećem prevodu, filozofskim i metafizičkim opservacijama o suštini ženskosti, muškosti, ljubavi, o snazi i ljepoti prijateljstva, dobroti i nenasilju kao vrijednostima bez premca … poslije Ramajane mnogi romani i filozofska djela učinila su mi se kao mlake i površne”, rekao je Miroslav Gojković za kraj našeg razgovora.


Povezani članci

vesti 8734231508689792005

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item