Ivica Šodan: ‘U ime oca’ zaslužuje ‘Kiklopa’

Osma knjiga splitskog književnika  Ivice Šodana  sugestivnog naslova ‘U ime oca’ relativno tiho je stigla na police knjižara, možda i za...


Osma knjiga splitskog književnika Ivice Šodana sugestivnog naslova ‘U ime oca’ relativno tiho je stigla na police knjižara, možda i zato što je Naklada Jesenski i Turk organizirala zagrebačko, ali ne i splitsko predstavljanje ove zbirke priča. Sam autor priznaje kako osobno nije inzistirao na splitskoj promociji i kako je za njega čin izlaska knjige iz tiskare dovoljno uvjerljiv znak da je knjiga ‘rođena’ te da nije nužno to rođenje i slaviti na uobičajenom promocijskom krštenju.


Knjiga se zove ‘U ime oca’. U ime kojeg oca?

- Mojeg oca, naravno.

Da? Naslov ostavlja i mogućnost drukčijeg tumačenja.

- Ne, ne... Nema tu ništa religiozno ako ste na to mislili. Riječ o mome pokojnom ocu, riječ je o mome osobnom i obiteljskom iskustvu, o suočavanju sa smrću i tragičnom sudbinom moga oca i sa svim onim što je ta nesretna smrt prije više od trideset godina meni donijela i odnijela, meni i mojima. Taj događaj je, mogu reći, mene odredio u mnogim bitnim aspektima...

- Sve moje knjige, uostalom, nastale su kao posljedica domišljanja i promišljanja toga događaja, a osim ove knjige i prethodnih objavljenih knjiga, imam još nekoliko neobjavljenih rukopisa koje sve nose radni naslov ‘U ime oca’.

Ali nećete ih valjda, kad dođe do objavljivanja, također nazvati ‘U ime oca’?

- Naravno da neću. Zato mi je do ove knjige jako stalo... Osjetio sam da je to ona prava knjiga, ona kojom završavam taj ciklus, a taj ciklus traje, evo, trideset godina.

Je li vam bilo teško pisati u sjeni tako velikog i tragičnog životnog događaja?

- Ja i inače teško, sporo pišem... Jako puno vremena odvajam za istraživanje, za prikupljanje građe... Želim da kontekst moje fikcije bude uvjerljiv, da bude vjerodostojan.

Riječ je o sedam pripovijesti kroz koje se provlači ista nit.

- Da. Istina, priče su vrlo raznolike tematski, od priče o kastriranim opernim pjevačima do priča koje se tiču naše neposredne ratne prošlosti, ali u svima je prisutan autoritet oca, lik oca, tema očinstva.

No, koliko sam razumjela, vi nastojite baveći se svojim osobnim iskustvom ipak iz njega iskoračiti?

- Nastojim raditi određene konceptualne okvire; poeziju, romane, priče i knjige za djecu. Mislim da je teren u kojem se najbolje izražavam kratka proza, odnosno priča, dok kod romana...

Ali dosad niste objavili nijedan roman?

- Objavio sam roman za djecu u obliku fotomonografije. Riječ je o knjizi koju sam napravio zajedno s Ivom Pervanom, o romanu - fotomonografiji o rijeci Cetini i cetinskom kraju objavljenom povodom stote obljetnice Hidroelektrane Kraljevac. U središtu su priče trojica dječaka prijatelja, od kojih je jedan, nadahnut pričama i legendama svoga djeda, pokrenuo potragu za rajskom pticom.

Imate očito neke romane u rukopisu?

- Da.

Jednu priču iz zbirke ‘U ime oca’ gotovo kao happy end okončavate tako da samom sebi dodjeljujete nagradu za rukopis nekog neobjavljenog romana. Je li vam stalo do nagrada?

- A čujte... Ne mogu reći da u našem hrvatskom, lobistički i interesno premreženom književnom svijetu nagrade imaju ono značenje koje bi morale imati i da su nagrade rezervirane za najbolje. Ali svejedno, mislim da su važne. One ipak nešto govore i o onima koji su ih dobili i o onim drugima.

Evo je ove godine ‘Kiklop’ suspendiran, ove godine nema te nagrade zato što, kažu organizatori, naša produkcija nije dovoljno dobra. Što vi o tome mislite?

- Jasno da je ‘Kiklop’ ukinut jer je jasno i tko bi ga morao dobiti ove godine.

Tko?

- Pa ja, naravno. ‘U ime oca’ je najbolja knjiga ove godine.

Mislite da su tu nagradu povukli zato da vi ne biste dobili ‘Kiklopa’?! U ime oca i sina i duha svetoga...

- Ne, ne... Krivo ste me razumjeli. Ali jedno je jasno, ova knjiga zavrjeđuje ‘Kiklopa’.

U kojoj kategoriji?

- Kao knjiga godine, naravno.

Ozbiljno?

- Šalim se, naravno.

Nisam stekla taj dojam.

- Šalim se. Ja sam postigao ono što sam htio. Zatvorio sam ovom knjigom taj jedan krug, napisao ono što sam morao napisati i to je dovoljno. S ‘Kiklopom’ ili bez njega, to je jedino bitno, osjećam se blagoslovljeno i upotpunjeno.

Onda bi idući ciklus ili, kako ste ono rekli, konceptualni okvir, mogao biti ‘u ime sina’?

- Mislim da sam možda za taj koncept, za taj krug, malo zakasnio budući da je moj sin već punoljetan. Možda... Možda bi prikladniji novi ciklus bio ‘u ime unuka’.

Povezani članci

vesti 6520332411567262341

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item