Kako nastaju urbani mitovi?

Ima li istine u teorijama zavjere, upravljaju li našim životima nevidljivi centri moći ili je svim tim pričama zbilja mjest...




Ima li istine u teorijama zavjere, upravljaju li našim životima nevidljivi centri moći ili je svim tim pričama zbilja mjesto u ležernijim rubrikama novina, iza tobože ozbiljne politike i kulture? Svi smo nabasali na teorije o tome kako nam peru mozak i ucjepljuju stavove skrivenim porukama u filmovima, koje traju djelić sekunde, kako je Titanic namjerno potopljen i kako smo svi već čipirani i pod stalnom prismotrom.

Zagovaratelji ovih zavjera u pravilu su smrtno ozbiljni. Francuski dramatičar Frederic Sonntag, čiju je dramu “George Kaplan” upravo premijerno izvelo kazalište PlayDrama u režiji Cintije Ašperger, prišao je temi na inteligentan, duhovit i inovativan način, razvijajući priču o neobičnom putu nastanka urbanih mitova.





Riječ je o izuzetno kvalitetnom tekstu, napisanom prije tri godine,u vrsnom prijevodu Dore Slakoper. Mali je to triptih o trima veoma različitim grupama ljudi koje povezuje naizgled samo jedno, ime Georga Kaplana, nepostojećeg lika iz filma “Sjever-sjeverozapad”. Prva grupa su nekakvi aktivisti koji se ne mogu dogovoriti oko svoje misije, druga skupo plaćeni scenaristi koji smišljaju novi film, a treća opet neimenovani svjetski moćnici, čiji su sofisticirani uređaji dojavili prečesto ponavljanje jednog imena.

Moćnici opasnih odluka


Tekst veoma precizne konstrukcije balansira između zbilje i fikcije, poigrava se i s teatrom apsurda, i kao u dobrom krimiću povremeno dobaci mamac koji bi mogao dovesti do razrješenja urote. Kamen je negdje bačen u vodu, koncentrični se krugovi nezaustavljivo šire, poremetit će ih tu i tamo nepredvidljive ljudske emocije, a na valovima će jahati najspretniji manipulatori koji znaju iskoristiti prilike - ili samo misle da znaju. Između razbarušenih aktivista i moćnika koji upravljaju timovima i troše enormne svote malene su razlike. Jesmo li sami dozvolili ovima drugima da navuku skupa odijela i donose opasne odluke - i to je povod za razmišljanje koji nudi Sonntag.



Njegov tekst je uz to bogat i opsežan, ali bilo bi ga šteta kratiti pa to nije učinila ni redateljica. Istina, prvi segment o aktivistima grupe “George Kaplan” ponešto se odužio u besplodnim raspravama o ciljevima okupljanja. Međutim, upravo na točki koja je već dotaknula nonsens krenula je druga, živahna priča iz TV studija, i potom treća, u ozračju hladne, nataložene moći i skupe opreme.



Nastupilo je petero glumaca: Elvis BošnjakPetra Kovačić Pavlina, Sara IvelićStipe Radoja i Bojan Brajčić, a posebno spretne transformacije pokazale su mlade glumice. Predstava je i fizički naporna, zahtijeva točno igranje, brza presvlačenja iza scene i zahtijevan scenski pokret.



Nesumljivo je kvaliteti izvedbe pridonijela i glumačka tehnika Mihaila Čehova, po kojoj je redateljica pripremala “Georga Kaplana”.



Ova predstava svakako je najzahtjevniji i najintrigantniji komad koji je PlayDrama do sada izvela, a scenograf Ozren Bakotić je našao veoma efektna rješenja za pozornicu u amfiteatru Doma mladih, šireći i obogaćujući scenu u svakom pojedinom dijelu drame. Napokon je betonsko zdanje zbilja sličilo na teatar.

Jasmina Parić, Slobodna Dalmacija

Povezani članci

vesti 5194971129618499342

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item