Sabina Sabolović i Ana Dević: Kulturom do pravednijeg društva

Nepristanak na unaprijed određenu poziciju umjetnosti ostavlja mogućnost budućim transformacijama. Važno je obraniti polje umjetnosti kao ...

Nepristanak na unaprijed određenu poziciju umjetnosti ostavlja mogućnost budućim transformacijama. Važno je obraniti polje umjetnosti kao javni resurs koji može biti komplementaran širim političkim artikulacijama i borbama

U zagrebačkoj Galeriji Nova otvorena je izložba Arte Útil koja nudi razmatranje djelatne tj. korisne umjetnosti. Izložen je otvoreni arhiv s dokumentiranim istraživanjima koje je 2012. pokrenula umjetnica Tania Bruguera u suradnji s Queens Museumom iz New Yorka i Van Abbemuseumom iz Eindhovena. Arhiv trenutno čini 200 projekata iz cijelog svijeta, a pokrivaju vremenski raspon od sredine 19. stoljeća do današnjih dana. O aktualnoj izložbi i radu kolektiva Što, kako i za koga / WHW, koji vodi Galeriju Nova, govore članice kolektiva Sabina Sabolović i Ana Dević.

Kako navodite u najavi izložbe, odbacivši ideju da umjetnost može biti samo instrument refleksije o sebi i svijetu, pojam Arte Útil inzistira na tome da je umjetnost istovremeno i realna društvena činjenica te umjetničko djelo, tj. da djeluje u ‘omjeru 1:1’. Koja su još vaša razmišljanja o toj temi?

Sabina Sabolović: Arhiv Arte Útil smo pozvale u Galeriju Nova u dijalogu s prethodnom izložbom Stvarno korisno znanje. To je bio mali dio opsežne izložbe koju smo prošle godine pripremile za Museo Reina Sofia u Madridu, što je dio naše uobičajene prakse da bar neki segment naših međunarodnih projekata predstavimo i lokalnoj publici. Koncept Arte Útila nam se učinio polemičan u odnosu na izložbu Stvarno korisno znanje jer ideju korisnosti u umjetnosti definira usko i precizno. Naše izložbe u Madridu i Novoj su kretale od ideje da je znanje inherentno umjetnosti, neovisno o njezinoj temi, specifičnoj pedagoškoj metodi ili mjerljivom učinku u realnosti i zalagale su se za kognitivnu moć umjetnosti koja uključuje emocije i psihološke reakcije. Uključile smo u njih i primjere praksi bliskih Arte Útilu, ali Stvarno korisno znanje je zastupalo i pravo umjetnosti da bude nekorisna, istodobno propitujući koliko je, u uvjetima u kojima se znanje, imaginacija i javno obrazovanje svode na alate društvene reprodukcije, njezina nekorisnost zapravo korisna. Ovu ćemo seriju završiti s izložbom i nizom događanja Javna knjižnica koju pripremamo u suradnji s Multimedijalnim institutom u svibnju. Radi se o projektu koji Marcell Mars i Tomislav Medak s mnogim suradnicima razvijaju već godinama, zalažući se za očuvanje javnih knjižnica koje su u recentno vrijeme sve više ugrožene, umjesto da budu unaprijeđene i sve dostupnije razvojem tehnologije. Pored izrade skenera i razvoja softvera, izložbi i konferencija o digitalizaciji i dijeljenju knjiga, koje promišljaju i praktično šire ideje o univerzalnom pristupu znanju u digitalnoj sferi, projekt Javna knjižnica organizira društvene inicijative oko skeniranja knjiga u više gradova u Evropi. Mislimo da je vrlo zanimljivo vidjeti kako u ovoj - po nama legitimnoj, a još uvijek ilegalnoj djelatnosti, umjetnost može poslužiti kao infrastruktura i sistem podrške. Javna knjižnica je bila i dio izložbe u Madridu, a bile smo ponosne na činjenicu da smo uspjele nagovoriti glavni španjolski nacionalni muzej da producira skener u anarhističkoj zajednici Calafou, nedaleko od Barcelone, i da tako omogući da naraste broj španjolskih digitaliziranih knjiga iz tog područja. Odlučnost i hrabrost nekih međunarodnih institucija, kao što su Van Abbemusuem ili Muzej Reina Sofia, da preispituju svoju javnu odgovornost i time što podržavaju i iniciraju projekte kao što su Arte Útil ili Javna knjižnica je još jedan od razloga zašto mislimo da je oba projekta važno diskutirati u našem kontekstu.

Uz otvoreni arhiv, na izložbi se predstavljaju i neki umjetnici iz Hrvatske koji će pokrenuti nove projekte s ciljem preispitivanja poimanja i relevantnosti Arte Útila kroz praksu. Koga ste pozvali i zašto?

Ana Dević: Arte Útil podrazumijeva upotrebu određenih alata i strategija, tako da smo uz u sklopu izložbe pozvali i nekoliko mladih umjetnika i umjetnica koji djeluju u lokalnoj sredini i koji često izlaze iz tzv. bijele kocke galerije. Dina Rončević, projekt Kulturni lift i radna grupa k.r.u.ž.o.k. pokrenuli su u sklopu izložbe nove projekte koje se događaju izvan i unutar Galerije Nova kako bi preispitali poimanja i relevantnosti Arte Útila u kontekstu Hrvatske i šire. Za vrijeme trajanja izložbe održat će se serija prezentacija i razgovora s pozvanim umjetnicima i njihovim gostima, kao i radni sastanci i čitalačke grupe. Željele smo podržati mlade umjetnike koji već djeluju na taj način i omogućiti im ostvarenje nekih novih ideja. Primjerice, Dina Rončević, koja je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kao diplomski rad na Odsjeku animacije i novih medija napravila profesionalnu prekvalifikaciju za automehaničarku, pokrenula je novi projekt pod naslovom Stažiranje – štakorica, u kojem inicira lanac u kojem mlade žene jedna po jedna podučavaju vožnju i održavanje motocikla te neko vrijeme koriste motocikl, dok ga pod istim uvjetima ne predaju dalje. Projekt Kulturni lift, kojeg su inicirali Jelena Pašić i Matija Kralj u zgradi u kojoj žive s namjerom uključivanja umjetničkog sadržaja i sadržaja o umjetnosti u kontekst svakodnevnog života, tijekom trajanja izložbe u suradnji s krugom suradnika predstavljau tri nova izdanja Kulturnog lifta u liftu zgrade. Radna grupa k.r.u.ž.o.k. za vrijeme trajanja izložbe održat će dvije čitalačke grupe, otvorene za javnost uz predbilježbu, s temama koje se odnose na širi kontekst korisnosti umjetnosti. S druge strane, u sami arhiv uključile smo i neke važne društveno angažirane projekte, poput projekata Sanje Iveković i Andreje Kulunčić, koji se bave socijalnom inkluzijom marginaliziranih skupina.

S jedne strane imamo ono što je Tania Bruguera nazvala korisnom umjetnošću, a s druge se, pod pritiskom kognitivnog kapitalizma, inzistira na kreativnosti i produktivnosti kreativnih radnika (npr. kroz razne agende EU i drugih donatora koji imaju vrlo eksplicitne zahtjeve što umjetnost treba ispuniti/isporučiti). S treće strane treba štititi i pravo umjetnosti da bude – nekorisna. Što je u svemu tome ključno?

Ana Dević: Nije moguće jednostavno se izmaknuti različitim zahtjevima, no ne treba ih niti slijepo pratiti. Ključno je inzistirati na činjenici da polje kulture i umjetnosti nije neutralno i apolitično, niti unaprijed zadano. Potrebno je i dalje njegovati rasprave o društveno relevantnim temama, te nastojati širiti prostore vlastitog djelovanja. Iako je umjetnost mjesto susreta, okupljanja i prijenosa znanja, ona je i mjesto pregovaranja, prostor mogućih rasprava i konflikta. Nepristanak na unaprijed određenu poziciju umjetnosti ostavlja i u trenucima hibernacije mogućnost budućim transformacijama. Važno je obraniti polje umjetnosti kao javni resurs dostupan svima i koji može biti komplementaran širim političkim artikulacijama i borbama. Iako je utilitarnost jako važna, neznaje i nekorisnost često su dobra polazišta jer nam ukazuju na neki manjak i smjer. Arte Útil je u tom kontekstu zanimljiv jer ga možemo shvatiti i kao poziv da publika, umjetnici i kustosi prošire ideje što umjetnost je i što ona može biti u budućnosti.

Kolektiv WHW vodi Galeriju Nova od 2003. godine, a vaš utjecaj ne očituje se samo u radu galerije kao jednog od najprogresivnijih mjesta za suvremenu umjetnost u Zagrebu, već i, a što je osobito važno, u oblikovanju nekoliko generacija mlađih umjetnika, teoretičara pa i aktivista. Konačno, i pozicioniranju Zagreba na međunarodnoj sceni. To su vaši neosporni uspjesi, no u čemu niste uspjele i zašto?

Sabina Sabolović: Drago mi je čuti kako ti se čini da smo kroz program galerije podržale scenu, to nam je uvijek izuzetno važno. Meni se i lista neuspjeha čini poprilična, ali ću se zadržati na onom bazičnom. Praktičan i najočitiji neuspjeh je da još uvijek nismo uspjele naći rješenje kako sačuvati Galeriju Nova kao javni resurs koji se našao u limbu zbog različitih gradskih procesa. Mislimo da smo odgovorne da pokušamo osigurati njenu bar donekle stabilnu i zaštićenu budućnost. U strpljivim smo i dugotrajnim pregovorima s Gradskim uredom za kulturu, obrazovanje i sport. Za sada još uvijek imamo samo obećanje da situacija u kojoj Galerija Nova već godinu i pol formalno nema ni upravljača ni voditelja neće potrajati. Željele bismo da nalaženjem rješenja za Novu doprinesemo i tome da se ozbiljnije pristupi stalnim problemima uvjeta rada nezavisne scene, od nedostatne infrastrukture do financijske nestabilnosti… Kompleksniji neuspjeh je povezan s time što WHW zanima politizirana kultura i kultura kao sredstvo u borbi za emancipatorske promjene i za pravednije društvo. Koliko još nacionalizma, ksenofobije, revizionizma, patrijahalizacije, rasta klasnih razlika, gubitka radničkih prava, rastućeg osiromašenja, nestajanja javnih dobara, privatizacije obrazovanja, korupcije, fašizma…? Glasovi koji se bune jesu sve glasniji, a srećom su sve više i politički organizirani, ali promatrajući situaciju u Hrvatskoj, frustrirajuće je i porazno imati osjećaj da stalno govorimo isto i da nam se tematiziranje ničeg od gore navedenog ne čini prevladanim. Možda sam ovim odgovorom pokazala da zapravo imam ozbiljno povjerenje u korisnost umjetnosti…

Saša Šimpraga, Portal Novosti

Povezani članci

vesti 953110009965080457

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item