Pogled u umjetnost osamdesetih: Što je ostalo od veličanstvene dekadencije?

Život se odvija na ulici. Rešicki piše knjigu ‘Sretne ulice’, a Azri izlaze ‘Filigranski pločnici’ Zasigurno neće nedostajati burnih pol...

Život se odvija na ulici. Rešicki piše knjigu ‘Sretne ulice’, a Azri izlaze ‘Filigranski pločnici’
Zasigurno neće nedostajati burnih polemika oko izložbe posvećene osamdesetim godinama u HDLU.

Primjerice, likovni dio bira umjetnik Željko Kipke, i sam protagonist epohe, što u postavu ne skriva pa postavlja i svoj rad “Misterij K.”, naopačke naslikan crni križ, na smeđe-bijeloj pozadini, enformelistički gust. Svojedobno je rekao da je doživio mistično iskustvo dok je rad nastajao.

Kipke je isključiv, slijedi jednu misao, nije pluralan, ne pokazuje sve što se tada odvijalo, primjerice, nema vrlo važnih Damira Sokića i Nine Ivančić. No, s druge strane, postav iza kojeg stoji radikalan je i pročišćen, to treba cijeniti. Nitko, uostalom, nije obećao koncizan pregled epohe, angažiranjem kreativca dobiven je i kreativni rukopis, a ne objektivan pristup likovnoj sceni toga doba.

Na izložbi “Osamdesete - slatka dekadencija postmoderne” radilo je 18 autora, na čelu s Brankom Kostelnikom i Feđom Vukićem. Povratak slatkim osamdesetima koji nas je mnoge obuzeo ove godine, a koji se tematizirao i kroz nedavnu Kulenovićevu seriju, sada je prikazan kroz likovne, arhitektonske, književne, filmske dionice... I iz postava s crno-bijelim slovima jasno je da autori žele pokazati da je to bio dvojak svijet, skoro bez sivih zona, što je i opjevalo Prljavo kazalište. No bit će da je riječ o nostalgiji, nekako vam se, prolazeći izložbom, čini da je sve bilo - bijelo.

U spomenutom Kipkeovom likovnom dijelu izložbe je i crno-bijeli autoportret, fotografija Svena Stilinovića, koji snima sebe, nagog, na krevetu, s bijelom ružom u ustima, u njega je, fotomontažom, uperen pištolj. Od istog autora u postavu stoji i zastava s petokrakom, načinjena od žileta. Zanimljiv je i Kožarić, dva su rada, na jednom preko novina crvenim slovima ispisuje “punk is art”, drugi je trodimenzionalan kolaž od džezve za kavu i raznih ostataka. Rekonstruirana je i spirala od stakla Borisa Demura, prema nacrtima koji su ostali iza umjetnika.

U arhitektonskom dijelu Krešimir Rogina, kao i Kipke, nije mogao izbjeći svoj rad, a to je plivalište Mladost za koje, s koautorom Vinkom Penezićem, dobiva i nagrade.

Rogina izdvaja i knjižnicu u Prištini Andrije Mutnjakovića, koja je tek u novije vrijeme revalorizirana u kritici. U doba kad je knjižnica nastala, naime, djelo je interpretirano dvojako. Arhitektonski dio završava Crnom kućom Dragomira Maji Vlahovića.

Od dizajna, među rijetkim je predmetima stolica Bogdana Budimirova, jedna od boljih stolica u recentnijoj povijesti dizajna. Čini se da je najviše izloženih plakata Borisa Bućana. Zanimljiv je i crno-bijeli plakat Dalibora Martinisa za film Lordana Zafranovića “Pad Italije”. Od naslovnica albuma - Mirko Ilić oblikovao je onu za debitantski album Prljavog kazališta, punk parodiju znaka Rolling Stonesa.

Naslovnice Starta i Poleta definiraju epohu u kojoj su novine bile važne. Nama iz rubrika kulture zanimljivo je koliko je tada bilo prostora za kulturu, dobrim dijelom subverzivnu, kako su naslovnice novina nosili, primjerice, portret zagrljenih Kožarića i Julija Knifera. Epohu definiraju i fotografi Vesović i Posavec.

U sekciji za književnost knjigu “Sretne ulice” Delimira Rešickog Krešimir Bagić stavlja uz naslovnicu Azrinih “Filigranskih pločnika” - život se odvija na ulici. Mogu se pronaći i “Ponoćni boogie” Ede Popovića, ali i Huxley...

Jutarnji list

Povezani članci

vesti 8412714205474235994

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item