Može li ‘cijepanje kulturnog atoma’ oduševiti Europljane?

Barem mjesec i pol dana Split sada može predahnuti od uzbuđenja vezanih za kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture 2020. U zadnji ...

Barem mjesec i pol dana Split sada može predahnuti od uzbuđenja vezanih za kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture 2020. U zadnji čas izglasani dokumenti, i kandidacijska knjiga i Strategija kulture, predani su u Ministarstvo kulture gdje će se krajem svibnja, od 26. do 29. idućeg mjeseca, sastati predstavnici svih devet hrvatskih gradova koji su predali prijave za EPK 2020. sa stručnim povjerenstvom u Kući Europe u Zagrebu. Povjerenstvo će po završetku sastanaka objaviti listu gradova koji odlaze u drugi krug, a potom će te gradove Povjerenstvo tijekom jeseni i posjetiti. Početkom 2016. godine znat ćemo koji će hrvatski grad - Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar ili Zagreb - ponijeti titulu Europske prijestolnice kulture. Kao što je poznato, 2020. godine prijestolnicu kulture dobit će i jedan irski grad.

Broj gradova kandidata iz Hrvatske nije velik, zabilježeno je u nekim zemljama i triput više zainteresiranih gradova, pa nije nemoguće da svi hrvatski gradovi koji su se prijavili - prođu u idući krug.

Broj gradova koji mogu proći u drugo kolo, naime, nije ograničen premda je politika Europske komisije načelno sklonija gradovima koji nisu državne prijestolnice što Zagreb stavlja u donekle lošiji položaj od drugih. Uostalom, to je na sastanku u Ministarstvu kulture u petak i na konferenciji za novinare u Mimari i istaknuo zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ne pojašnjavajući zašto je uopće onda hrvatska metropola ušla u čitavu priču. 

Također, politika je Europske komisije da pristup europskim fondovima, a oni su više nego dobrodošli, ne daju gradovima kojima je na čelu pravomoćno osuđeni gradonačelnik - a Andro Vlahušić to jest - što Dubrovčane stavlja u relativno tešku poziciju jer bi, ako dobiju priliku biti EPK 2020. morali sami naći sredstva za financiranje tog golemog projekta. Poznato je da su se proračuni dosadašnjih gradova Europe koji su bili EPK kretali od 20 do 120 milijuna eura i da su rijetki - kao primjerice Košice - uspjeli ‘pokriti’ koliko toliko bezbolno, dok su neki, kao Maribor, ušli u velike financijske probleme od kojih se još godinama oporavljati.

No, bilo kako bilo, 12-člana ekspertna skupina sastavljena od deset stranih i dva domaća stručnjaka za kulturne politike i projekte, krajem svibnja će u prvom redu ocjenjivati sposobnost gradova da iznesu projekte kojima se natječu te procijeniti udovoljavaju li zadanim kriterijima. Sama atraktivnost ponuđenih projekata uglavnom se ocjenjuje kasnije, no kako će konačan odabir biti poznat već početkom iduzće godine, nije ni to puno kasnije. Što dakle nude hrvatski gradovi u svojim kandidacijskim knjigama i u kakvom kulturnom ozračju planiraju realizirati jedan od najvećih kulturnih projekata u koje su ikad ušli?

Kao što smo već pisali, Split nudi prilično nerazumljiv programski slogan ‘Splitting the Cultural Atom’, odnosno cijepanje kulturnog atoma u kojem se ‘želi objediniti bogatu splitsku kulturnu baštinu, suvremenu kulturu i umjetnost te povezati 20 tisuća studenata koji su nedovoljno uključeni u život grada sa Splitom kao suvremenim sveučilišnim centrom.’ ‘Cijepanjem kulturnog atoma’ kreatori žele umrežiti različite skupine, od studentske do braniteljske te ‘koristiti nova mjesta, prostore i lokacije u gradu i na partnerskim lokacijama kako bi se aktivnosti što ravnomjernije rasporedile u raznim dijelovima grada, donoseći kulturu u srca zajednica, mijenjajući izgled i funkcioniranje gradskih četvrti. 
Izgledi Splita

Uklanjanje barijera između raznih dijelova grada omogućit će ljudima da vide, osjete i čuju grad jasno i glasno’, piše u splitskom projektu. U površnoj usporedbi splitskog ‘cijepanja atoma’ s ostalim projektima gradova kandidata vidljivo je da su neki gradovi uložili značajan, a neki nedovoljan napor u kreiranju svojih ‘narativa’.

Osijek, recimo, fokus stavlja na volontiranje mladih, Đakovo svoju priču bazira na ulozi Jurja Strossmayera te na tradiciji uzgoja konja lipicanaca, Dubrovnik sebe vidi kao ‘grad u nastajanju’, Varaždin u programu ‘Sto posto kultura’ nastoji, kako sami ističu, ‘spojiti nespojivo’, oslanjajući se i na prijateljske gradove Čakovec, Ivanec, Koprivnicu, Krapinu, Lepoglavu, Ludbreg, Novi Marof, Prelog i Varaždinske Toplice, Rijeka o sebi priča kao o ‘luci različitosti’ i s time povezanim smjernicama – luka, voda, rad i različitosti. 

Njihov koncept polazi od Rijeke kao liberalnog, tolerantnog i otvorenog grada, dok Pula nudi, čini se, nešto posve izvanserijsko. Oni svoju natječajnu knjigu posvećuju slabo poznatom europskom vizionaru i prvom svemirskom arhitektu Hermanu Potočniku Noordungu, a u središtu njihova interesa je kulturna demilitarizacija te u tom pogledu 2020. Europi žele pokazati kulturne sadržaje na neočekivanim mjestima - podzemnim tunelima, tvrđavama, napuštenim vojnim objektima i u srcu nepoznate Istre, gdje nema ni signala za mobitele, u napuštenim selima i na zaboravljenim lokalitetima... Zadrani su svoj projekt krili kao zmija noge, a prema riječima zadarskoga gradonačelnika Božidara Kalmete, ‘Zadar kao grad s dubokom i bogatom kulturnom prošlošću, ako osvoji titulu, kulturno će se povezati sa svojim zaleđem i otocima.’

Kakvi su izgledi Splita u ovakvoj konkurenciji? Odgovor na to pitanje bilo bi pretenciozno nuditi, odgovor na njega dat će međunarodno ekspertno povjerenstvo već krajem svibnja, a najkasnije početkom iduće godine. Kakav jest da jest, program ‘cijepanja kulturnog atoma’ voljeli bismo vidjeti i u drugom krugu natjecanja.

Eda Vujević, Slobodna Dalmacija

Povezani članci

vesti 7729713802298461120

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item