Mirjana Ilić i Jovana Kostić, Studentsko pozorište Pale: Uspješni komadi iz kućne radinosti

Članice Studentskog pozorišta Pale Mirjana Ilić i Jovana Kostić za Oslobođenje govore o najnovijim projektima njihovog teatra, izboru te...

Članice Studentskog pozorišta Pale Mirjana Ilić i Jovana Kostić za Oslobođenje govore o najnovijim projektima njihovog teatra, izboru tekstova koje igraju i publici koja prati njihov rad

• Nedavno ste postavili predstavu "Samo za tvoje uši", riječ je o komadu koji tretira studentski život. Šta je za vas u tom pogledu bilo najvažnije i kako se u predstavi tematizira život studenata danas?
- "Samo za tvoje uši" je lagan, komičan komad Stevana Koprivice o dva studenta koji otvaraju hotlajn u nadi da će im baš taj "biznis" donijeti zaradu i promijeniti živote. Pale su studentski grad pa nam je ta činjenica svakako bila dodatni motiv da ovaj komad postavimo na naš repertoar. U fokusu priče je niz komičnih situacija u koje zapadaju "romanijski mužijaci" kad uslijede pozivi na hotlajnu. Mada u pozadini predstava postavlja pitanje gledaocu: šta je zapravo smisao naših života? Da li postoji život poslije života?Kako ostaviti trag za sobom i sačuvati dušu od jeftinih iskušenja današnjice? Ipak, u procesu rada nismo se puno bavili dubinom, nego smo se jako dobro zabavljali, posebno prilagođavajući tekst našim, romanijskim, prilikama. Veoma pozitivna kreativna energija je vladala na probama i uspjeli smo je prenijeti na publiku, a posebno su pozitivne reakcije došle od studenata. Oni su imali popust na ulaznicu uz indeks, i plan je da nam to postane praksa.

Pozorišna kuhinja

• Predstava "Kafana Blues" još jedan je komad koji su članovi Studentskog pozorišta samostalno adaptirali na sceni, o kakvom se komadu tu radi?
- "Kafana blues" je mali komad nastao iz kućne radinosti, koji je sa mnogo ljubavi, strpljenja i predanosti kompletne ekipe koja ga je radila, donešen na repertoar Studentskog pozorišta Pale. U pitanju je poetsko-muzičko-plesni kolaž sa melanholičnim backgroundom u kome su poezija, monolozi i muzika dramatizovani na način da jasno podcrtavaju fabulu cijele priče. Kabare u svoja tri čina oslikava rat, boemiju i ljubav. Bježeći od klasičnog kabaretskog pristupa režiseri su pokušali da adaptaciju prikažu podjednako i kao kabare, ali i kao klasični dramski tekst. Kroz adaptaciju teksta provučeni su bardovi poezije i proze poput Borhesa, Prevera, Crnjanskog, Vasiljeva, Antića, Kapora, Sarajlića, Bukovskog i dr. U sat vremena i petnaest minuta ovog, najbliže rečeno, kabaretskog performansa, mogu se čuti melodije nekoliko najznačajnijih kantautora sa prostora bivše zemlje, poput Arsena Dedića, Darka Rundeka, Đorđa Balaševića i dr. Glumačku ekipu kabarea "Kafana blues" čine Marija Šuković, Tanja Kenjić, Vladimir Čabak i Veljko Đoković, plesni ansambl Mirjana i Dejan Ilić, dok su za muzički dio zaduženi Jovana i Nemanja Kostić koji su, ujedno, i režiseri kabarea.

• U kojoj mjeri je za članove Studentskog pozorišta teško da kroz cijeli proces predstave prolaze sami, tačnije i da su dramaturzi i reditelji?
- Teško je iz razloga što se radi o amaterima, koji se sigurno u procesu rada u pozorištu susreću sa mnoštvom nedoumica vezanih za njihov zadatak bilo da se radi o glumi, dramatizaciji ili režiji. Sa druge strane, to je svojevrstan izazov, jer na kraju gledamo produkt isključivo našeg rada i kreativnog pogona, te dobra reakcija publike tada znači, zaista, mnogo. Ono što se do sada pokazalo kao najuspješniji put za nas jeste timski rad i to je ono što ćemo i u budućnosti gajiti, te i sami očekujemo još mnoštvo dobrih komada nastalih u našoj pozorišnoj kuhinji.

• Većina predstava koje postavljate, čini se, bavi se aktuelnim našim životnim trenutkom, koliko je po vašem mišljenju pozorište snažno u slanju važnih društvenih poruka?
- Ne znamo koliko je snažno, ali mi vjerujemo u sve poruke i pouke koje može imati dobar pozorišni komad, te je na nama da te poruke šaljemo radeći predano i sa puno ljubavi na svakoj predstavi. Činjenica je da takvim porukama mogu biti prožeti različiti pozorišni žanrovi, tako da u tom smislu ne bježimo niti od komedije, a niti od ozbiljnijih dramskih tekstova. Kakve tekstove biramo zavisi od mnoštva faktora, ali se svakako trudimo da izbjegnemo prozaičnu igrariju za široke narodne mase iako nas to često košta skromnijeg budžeta koji se uglavnom puni prodajom karata.

Omiljena publika

• Pozorišta se danas često žale na nedostatak publike, kako stoje stvari kada je Studentsko pozorište u pitanju, koliko je publika zainteresovana za vaš rad?
- Postoje ljudi koji su do sada jasno pokazali da bez predrasuda pristupaju onome što mi radimo i koji objektivno ocjenjuju naš rad. To je naša omiljena publika. Ono što nas raduje jeste da se broj popunjenih mjesta u pozorištu povećava iz godine u godinu, a u vremenu kada je teško odvojiti novac i za esencijalne životne troškove, mi smo presrećni što ljudi i pozorište smatraju potrebom. Trudimo se da edukujemo mlađu publiku i ukažemo na svu ljepotu pozorišne umjetnosti, a i tu smo na dobrom putu, barem sudeći po tome koliko mladih ljudi je do sada izrazilo želju da i sami postanu članovi našeg ansambla.

Đorđe Krajišnik, Oslobođenje

Povezani članci

vesti 3107822608454624276

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item