Meida Bešić: Kao da se sve urotilo kako bi današnja djeca ostala što dalje od pozorišne umjetnosti

Dobitnica međunarodne nagrade govori o svijetu lutkarstva, pripremi "Ježeve kućice", i tome da moramo djeci dati mogućnost da i ...

Dobitnica međunarodne nagrade govori o svijetu lutkarstva, pripremi "Ježeve kućice", i tome da moramo djeci dati mogućnost da i sami osjete čaroliju scenske igre, izjavila je u intervjuu za Oslobođenje Meida Bešić, laureat nagrade "Grozdanin kikot"

• Vi ste pedagoginja, lutkarica, nastavnica hemije i kulture življenja. Spojili ste - nespojivo! Zanima nas kako izgleda jedan Vaš radni dan. I šta sve sadrži radna sedmica?
- Sve je moguće povezati, pa tako i dramski odgoj i hemiju. Znate i  hemijski elementi svaki od njih ima svoje osobine i način ponašanja u kontaktu sa drugim elementima, i oni su poput ljudi. A hemijske reakcije među atomima elemenata su isto kao i odnosi među ljudima, burne, tihe ili eksplozivne. Sve se može pretvoriti u jednu dramsku situaciju. Radni dan i radna sedmica izgleda vrlo zatrpano. Uvijek isplaniram jako puno stvari koje trebam uraditi. Pa se onda sve pretvori u jedno konstantno trčanje i žurbu. Treba jako puno energije da se održi ritam i balans između redovne nastave, dramskog rada i privatnog života.

• Koliko dugo ste u svijetu lutkarstva. Sjećate li se prvih susreta s lutkama?
- U svijetu lutkarstva sam od 1996. kada sam se upisala u Školu lutkarstva čiji su osnivači Dubravka Zrnčić-Kulenović, Marko Kovačević, Ljubica Ostojić, Hamica Nametak i Safet Plakalo. Kada se prepustite svijetu lutaka, onda postajete poput djeteta, jako dobro se možete zabaviti, a kroz sam proces jako puno i spoznati o samome sebi. Za neke može zvučati i ludo, ali dešavalo se da sam radeći sa nekom lutkom na predstavi toliko vezala za nju, da sam je čak i kući nosila. Zanimljiv je taj odnos glumca i lutke, ovisni ste jedno o drugom, ti joj udahnjuješ život i onda ona postaje dio tebe, ali isto tako i ona ti nameće svoje karakterne osobine, pa onda se prave različiti kompromisi. Ono što ja kao živi glumac nisam mogla moja je lutka mogla i obrnuto, tako da smo se nadopunjavale.

Rad s djecom - dar 

• Šta je za Vas značilo biti polaznikom škole lutkarstva u sarajevskom Studiju lutkarstva?
- S obzirom na to da se prijavio jako veliki broj članova i da je nakon trodnevne audicije izabrano samo 12, bio je to veliki uspjeh za mene. Bilo je to neki poseban svijet, bili smo kao porodica, jako dobro smo se poznavali, družili i dijelili ljubav prema igri i lutki. Koncept škole je bio zasnovan na radionicama koje su vodili domaći i inostrani profesori. Također, svako ljeto smo u august imali ljetnu školu koja je trajala mjesec u Mostaru, to su zaista nezaboravni trenuci, prelijepa sjećanja i veliko iskustvo.

• Zašto ste iz svijeta teatra otišli u svijet prosvjete?
- Kada sam postala mama, onda sam neke aktivnosti morala da svedem na minimum. Prije toga sam pored SARTR-a, gdje sam bila zaposlena, te Studija lutkarstva radila u još dvije institucije kao vanjski saradnik. Trebalo je više pažnje posvetiti odgoju djeteta. A s obzirom na to da sam imala dvije diplome u prosvjeti profesor pedagogije i nastavnik hemije i kulture življenja, smatrala sam da je to, ipak, nekako mirniji svijet za jednu mamu, što se ispostavilo da nije. Ako želite da kvalitetno i odgovorno radite svoj posao, onda uvijek morate puno energije i truda da uložite.

• Dobitnica ste nagrade "Grozdanin kikot", jedne od rijetkih nagrada u našoj zemlji koja se dodjeljuje za doprinos razvoju dramskog odgoja. Daje li Vam krila ta nagrada?
- Svakako da je ovo za mene najveće priznanje kao dramskog pedagoga, ali istovremeno ova nagrada pred mene stavlja još veću odgovornost, trebam još više raditi na promicanju i razvoju dramskog odgoja.

• Kakva su Vaša dosadašnja iskustva? Na kojim projektima ste radili?
- Iskustva koja nosim iz svijeta pozorišta su zaista posebna. Rad za djecu, kao glumac - lutkar na sceni, i dramski rad sa djecom zaista je dar za mene. Još ako imate sreće da spojite svoje dvije velike ljubavi, ljubav prema djeci i ljubav prema pozorištu onda zaista imate sreće. Jako veliki broj projekata je iza mene. Istakla bih one koji su mene kao voditelja najviše zaokupili i fascinirali. Projekt "Maska kao terapeutsko sredstvo" na kome sam radila zajedno sa Dubravkom Zrnčić-Kulenović u Puli. Ostavio je na mene veliki utisak. Bila sam iznenađena utjecajem maske na ljude i njenom moći da iz čovjeka izvuče i najveće tajne i razriješi unutarnje konflikte, te da iste oslobodi i očisti. Zaista jedno nevjerovatno iskustvo.

Drugi projekt u kome sam zaista uživala je rad sa djecom iz Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju, gdje sam bila oduševljena šta sve svijet tišine i znakova može. Koliko riječi nisu jedino i najjače sredstvo prenosa informacija, osjećanja i stanja, kako znakovi i pokret imaju posebnu čar na sceni. Ovaj projekt je rezultirao jednom izuzetnom predstavom "Buđenje" u kome glavnu ulogu igra djevojčica oštećenog sluha.  

• Nastojite afirmirati postojeće stvaralaštvo djece u osnovnim školama, predstavu "Buđenje" prema Vašem tekstu izvodili su učenici OŠ Čengić-Vila I i osvojili nekoliko nagrada u Gračanici. Pripremate li novu predstavu za ovaj festival koji će se održati u maju?
- Ove godine pripremamo "Ježevu kućicu” povodom obilježavanja 100 godina Branka Ćopića. Tako da ćemo se ovom predstavom predstaviti na festivalu u Gračanici. Djeca uživaju trenutno u pronalaženju pokreta i glasova koji odgovaraju likovima životinja u "Ježevoj kućici".

• Da li se danas premalo pažnje posvećuje dramskom odgoju djece i odgoju teatarske publike?
- Dramskom odgoju kod nas se ne predaje skoro nikakva važnost. Prije nekoliko godina je ukinuta Smotra dječijeg stvaralaštva, koja je davala značaj dramskom radu, gdje su djeca i voditelji sekcija imala priliku da pokažu svoja dostignuća, ali i da uče od drugih. Posjete škola s djecom pozorištu su vrlo rijetke. A i gostovanja predstava u školama su postala jedna velika zavrzlama. Treba vam odobrenje od Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade da bi ste mogli igrati po školama. Kao da se sve urotilo kako bi današnja djeca ostala što dalje od pozorišne umjetnosti.

• Na koji način se u svijetu bave dramskim odgojem djece, a kako je to kod nas?
- Dramski se odgoj u svijetu razvio naročito tokom posljednjih tridesetak godina. U nizu zemalja izgrađeni su nacionalni sistemi dramskog odgoja i pedagogije u kojima ključno mjesto zauzimaju vrhunske naučno-obrazovno ustanove. U velikom broju zemalja dramski je odgoj poseban nastavni predmet, ali se istovremeno kao metoda uvodi i koristi u nizu drugih nastavnih područja. Kod nas se dramski odgojem u školama prvenstveno bave nastavnici maternjeg jezika, koji nisu prošli edukaciju za dramskog pedagoga, pa stoga ne možemo ni govoriti o kvalitetnom dramskom odgoju u našem društvu.

• Čija bi briga i zadaća trebao biti dramski odgoj?
- Brigu o dramskom odgoju kao jednom vidu kulturno-umjetničkog odgoja trebala bi biti briga svih onih koji se bave pozorišnom umjetnošću od Akademije scenskih umjetnosti, postojećih pozorišta te ostalih institucija obrazovanja i odgoja. Kako očekivati da imamo pozorišnu publiku ako je sami ne educiramo, a u današnje vrijeme nije samo dovoljan odlazak u pozorište, moramo djeci mogućnost da i sami osjete čaroliju scenske igre.

• Da li bi recimo vlasti, odnosno resorne institucije, trebale napraviti posebne programe?
- S obzirom na to da kod nas postoji Centar za dramski odgoj u Mostaru, koji je član Međunarodne asocijacija za dramu, pozorište i odgoj (IDEA), koji posjeduju programe za realizaciju dramskog odgoja, a djelimično i obrazuju nastavnike dramskih sekcija kroz različite seminare i radionice. Oni bi biti ti koji bi tu ulogu uz podršku resornih institucija možda mogli najbolje uraditi.

Održati ritam

• Na koji način dramski odgoj može pomoći današnjoj djeci?
- U vremenu u kome živimo, vremenu brzog tehnološkog razvoja, u kome su naša djeca preplavljena morem informacija, kada dosta vremena provedu za računarom u zatvorenom prostoru, a znamo kako to utiče na njihovu svijest, fizički i psihički razvoj. Djeca vrlo malo imaju prilike da se angažuju kao kompletne ličnosti. Dramski odgoj djeluje na dječiju svijest i emocije, s obzirom na to da djeluje živom riječju, zbivanjem, pokretom, muzikom scenskom slikom i ostalim sredstvima koja mogu uspješno da angažuju kompletnu ličnost djeteta.

• Vi ste jedna od rijetkih osoba koja radi na očuvanju postojanja ovog segmenta teatarske umjetnosti. U kakvom stanju je umjetnička pozicija lutkarstva?
- Što se tiče lutkarstva, kod nas je jako teško baviti se lutkarstvom i biti lutkar. Znam koliko energije, truda smo mi u Studiju ulagali da bi opstali i kao lutkari, bez obzira što su sve naše predstave bile vrhunske što su pokazala brojna priznanja i nagrade koje smo osvojili kako u BiH tako i u inostranstvu. Od nekadašnjeg Studija koji je brojao veliki broj članova, ostalo je samo nekoliko lutkara, koji pokušavaju održati ritam u ovom vremenu, bez imalo podrške odgovornih na vlasti. Vjerovatno čovjek posustane kada se godinama bori sa vjetrenjačama, pokušavajući dokazati koliko je lutkarstvo i dramski odgoj značajni vid kulturno-umjetničkog obrazovanja djece, kazala je Meida Bešić na kraju razgovora za Oslobođenje.

Jež, lisica...

• Da li bi trebalo u škole uvesti predmet koji se zove dramski odgoj?
- Ako mene pitate, onda obavezno, ne samo zbog njegove jedinstvene uloge u socijalnom, moralnom fizičkom, intelektualnom, emotivnom razvoju, nego što on ima izuzetan terapeutski utjecaj na dijete, a znamo kroz koje faze djeca sve prolaze i sa kakvim se problemima susreću tokom odrastanja.
U dramskom odgoju nema prisile, nema nametanja, nema usvajanja bezbroj nebitnih činjenica, nego dijete sve to prolazi kroz vlastiti angažman u dramskoj igri, ono istražuje. Ako date djetetu da igra npr. ježa, ili lisicu i uputite ga da samostalno istraži o toj životinji, njenom načinu života ono će da savlada dosta toga. Na sceni ono treba da što vjerodostojnije predstavi tu životinju, a da bi mogao da je predstavi i da je djelimično živi na sceni ono mora da je dobro upozna. A na taj način usvojeno znanje je mnogo dugotrajnije nego ono koje se zasniva samo na usvajanju činjenica.

Mirela Sekulić, Oslobođenje

Povezani članci

vesti 6449899158664224676

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item