Gore od lošega

"Othello" u Dramskom kazalištu Gavella: U predstavi baš ništa ne funkcionira, ni staromodni prijevod, ni glumačka podjela, ni ko...

"Othello" u Dramskom kazalištu Gavella: U predstavi baš ništa ne funkcionira, ni staromodni prijevod, ni glumačka podjela, ni kostimi

Za kazalište mora postojati određeni motiv ili dovoljno uvjerljiv razlog, jer nema ničeg goreg od predstava bez sjaja i smisla. Neki put se poklope genijalna režija, motivirani glumci i zahvalan tekst, puno češće profunkcionira barem nešto od toga, ali strašno je ako u jednoj predstavi baš ništa ne valja. Takav crni petak dogodio se u Dramskom kazalištu Gavella na nedavnoj premijeri Shakespeareovog ‘Othella’ u režiji Franke Perković, kada je sve bilo krivo i kada smo se pitali koji se skriveni razlog krije iza ove predstave i kako motiv da se igra baš ‘Othello’ može poroditi tako lošu predstavu. Ili motiva uopće nije bilo...

Da nešto nije u redu vidjelo se već u programskoj knjižici, koja je izgledala prije kao studentski prikaz na temu Shakespearea nego punokrvna fantazija što se ‘Othellom’ zaista željelo učiniti. Nadalje, novi prijevod komada Andyja Jelčića toliko je staromodan i neprirodan da od brzih dijaloga i pitke radnje nije moglo biti ništa. Na koji se to način glumac uopće može probiti do svog lika uz tako rogobatne rečenice i prosječnoj publici nerazumljiva i nepotrebna prevoditeljeva teoretiziranja, poput onih iz već spomenute knjižice: ‘S obzirom da hrvatski jezik fleksijom rješava ono što engleski rješava članovima i stalnom uporabom zamjenica, pa je prirodan engleski korak jamb... u većini od 3000 stihova zamjenjuje ga trohej... jer bi jamb tražio dodavanje redundantnih riječca...’ Paradoksalno, uz arhaičan prijevod, kostimi Marite Ćopo potpuno su suvremeni, pa u trenutku kada bi netko u današnjoj odjeći na prosceniju uzviknuo uz srednjovjekovni patos, otprilike, ‘O gospo, dajte mi izvezeni rubac taj’, onda bi to djelovalo više nego komično. Negdje u sredini našeg čuđenja nad ovakvom predstavom moramo se pitati: Zar netko od odgovornih, tko razumije današnje kazalište, nije pogledao predstavu na probi, prije nego što je došla pred publiku?

Konačno, kako u verziji redateljice Franke Perković izgledaju suvremeni Othello i njegov suparnik Jago? Usput, ‘Othello’ nije priča o ljubomori, kako se beskonačno ponavlja (iako ljubomora jest osnovni barut ove tragedije), nego je to drama o iskonskom zlu koje koristi ljudske slabosti kako bi postiglo svoj cilj. U interpretaciji Živka Anočića kao Jaga nije jasno, točnije nije uvjerljivo zašto mrzi Othella (tumači ga Franjo Dijak), odnosno kako izgleda današnje lice zla. Nadalje, u Shakespeareovom komadu Othello je priznati vojskovođa, ali je on u Veneciji sumnjivi stranac, Maur, što je u Gavellinoj izvedbi moglo biti snažno aktualizirano u današnje vrijeme novih ideoloških, nacionalnih i vjerskih podjela – ali nije. Dakle što nam govore suvremeni Othello, Jago i ostali, u Gavellinoj predstavi uopće nije jasno. S obzirom na to da se ova priča zbiva za vrijeme venecijansko-turskog rata, za trajanja čitave izvedbe prisustvujemo tek dosadnoj atmosferi vojne kantine i pijanih oficira i ama baš ništa više od toga. Kakvo zlo, kakva ljubomora, kakvi bakrači!

Možda je najgore od svih prošla Irena Tereza Prpić, još uvijek studentica glume, koja je morala igrati tragičnu suprugu ljubomornog Othella. Kako ništa u ovoj predstavi nije funkcioniralo, tako ni tog romantičnog trenutka velike ljubavi Desdemone i Othella nije bilo. U posljednjih desetak godina gledali smo berlinskog ‘Othella’ Thomasa Ostermeiera, onog beogradskog u režiji Miloša Lolića i ljubljanskog Jerneja Lorencija. Sve tri izvedbe podijelile su publiku, dobivale su nagrade, ali i kritike, uz značajan broj onih kojima su se dopadale. Za Gavellin ‘Othello’, nažalost, možemo biti sigurni da neće izazvati nikakve podjele jer se najvjerojatnije nikome ovo gore od lošega izvođenje Shakespearea ne može dopasti.

Bojan Munjin, www.portalnovosti.com

Povezani članci

vesti 7221758106933669669

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item