Adema Pljevljak-Krehić, operna pjevačica: Život zaista čine male stvari

Možete li zamisliti život bez glasa? Glas je glavni alat za komunikaciju te je stoga svake godine 16. april posvećen upravo njemu. Cilj Sv...

Možete li zamisliti život bez glasa? Glas je glavni alat za komunikaciju te je stoga svake godine 16. april posvećen upravo njemu. Cilj Svjetskog dana glasa je isticanje njegove važnosti u svakodnevnom životu. Tim obilježavanjem odaje se počast veličini i mogućnostima ljudskog glasa, ali istovremeno upozorava da glas može oboljeti i zbog oštećenja glasnica dovesti do velikih problema u obavljanju profesije, naročito umjetničke.


A kome je glas važniji no opernim pjevačima, i eto povoda za razgovor s Ademom Pljevljak-Krehić, našom opernom divom.

• Svjetski dan glasa slavi se već godinama u Evropi, Americi i cijelom svijetu glamurozno i globalno. Obilježavaju ga svi oni koji se, na neki način, bave fenomenom ljudskog glasa. Naročito umjetnici kojima je glas važan, kao na primjer, pjevači, naročito operni. A u BiH, u Narodnom pozorištu Sarajevo, našoj jedinoj opernoj kući, ima li razloga za slavlje?
- Trenutno pripremamo dugo očekivanu i odgađanu premijeru-obnovu Verdijeve opere "Rigoletto", uglavnom s domaćim snagama, tako da će krajem mjeseca aprila, biti u Narodnom pozorištu sigurno jedan događaj vrijedan slavlja. Mi smo uvijek optimisti, publika nam daje razloga da takvi budemo. Oni dolaze da nas slušaju, mi im pokušavamo pružiti što više na sceni. Cijenimo i volimo jedni druge i svaki naš susret je razlog za slavlje.

Uskoro "Rigoleto"

• Nedavno ste učestvovali i u razgovorima o Deklaraciji o priznavanju muzičkog obrazovanja. Da li to znači da je položaj muzičke umjetnosti u našem društvu nezavidan i da je vrijeme da se nešto ozbiljno poduzme se situacija poboljšala i kako bi se umjetničkoj muzici dao dignitet koji ona prirodno ima kao umjetnost?
- Vrijeme je bilo već odavno. U vrijeme ekonomske ali i društveno-političke krize, umjetnost i kultura uglavnom zauzimaju jedno od posljednjih mjesta na listi prioriteta u državi, ali vrijeme je i da shvatimo koliko je kulturni identitet jedne države važan i koliko može pozitivno uticati na sveukupne promjene u društvu. 

• Popularnost muzičko-scenskih izvođenja, u kojima se pjeva solo, u duetu, horski, gdje se glumi, gdje orkestar svira prvo sam (uvertira), pa prati pjevače, a tu su i raskošni kostimi i kulise, u svijetu ne jenjava. Ljudi u Berlinu, Parizu, Milanu, Londonu, a da ne govorimo u New Yorku, pune pozorišne dvorane. Čak se uvijek traži karta više i za kina u kojima se direktno prenose opere? Kako Vi u Operi uspijevate doprijeti do publike?
- Pored stalne operne publike, istinskih zaljubljenika, mi stalno radimo na edukaciji onih najmlađih, ali i gimnazijalaca, igranjem predstava prilagođenih tom uzrastu i moram reći da su njihove reakcije uvijek pozitivne. Operna umjetnost je kao jedna vrsta ovisnosti koja uđe u krv i poslije zaista osjećate potrebu za lijepim predstavama koje će vas odmoriti, razonoditi, ali i dirnuti i podariti specifične emocije kakve je teško doživjeti drugdje.

• Da li, "obična" publika pomalo zazire od opere, uvjerena da je to elitistički, aristokratski vid umjetnosti, da iziskuje bogzna kakva pravila ponašanja?
- Moguće je da ima i takve publike, sve zavisi kako je ljudima predstavljena ova vrsta umjetnosti. Mislim da je zbog toga veoma važan pristup nastavnika muzike već u školskim klupama, koji će znati pokazati i prenijeti vrijednosti opere ali i umjetničke muzike uopšte.

• Rekoste da su u toku probe za opernu obnovu Verdijevog "Rigoleta"? Da li je atmosfera pozitivna? Imate li kompletiranu postavu svih uloga?
- Naravno, podjela uloga već je završena, probe su u toku i zaista s nestrpljenjem iščekujemo 29. april. Ovo je jedno od maestralnih djela operne literature, spada među Verdijeve najljepše opere, i dio je takozvanog "željeznog" repertoara koji jedna operna kuća mora imati.

Za dušu

• Živi glasovi i instrumenti prenose nešto što ni najnaprednija tehnologija ne uspijeva: ljudi koji dolaze u operu mogu doživjeti neuobičajeno osjećajno iskustvo koje ih na časak sjedinjuje. Da li je u tome čar opere?
- Upravo je tako. Doživljaj muzike uživo potpuno je neuporediv s bilo kakvim snimkom, i ne postoji tehnologija koja može "uhvatiti" te specifične vibracije i emocije koje obnavljaju energiju i dušu.

• Solistica ste u sarajevskoj Operi, na čijem ste čelu i kao v. d. umjetnička direktorica, docent na Muzičkoj akademiji... pjevate glavne role u predstavama, često imate koncertne nastupe, a uz sve to imate, vjerovatno, mnogo porodičnih obaveza uz dvoje djece i supruga. Gdje crpite snagu? I šta Vam donosi bujicu radosti?
- U današnjem prebrzom životu, gdje se stalno za nečim trči i grabi, snagu mi zaista daje vrijeme koje uspijem u miru provesti sa svojom porodicom, a zatim i zadovoljstvo koje osjetim kad i ukoliko je posao dobro obavljen, bilo da je to uspješna predstava ili čas na kojem student pokaže napredak. Nastava na Muzičkoj akademiji je individualnog karaktera, tako da je potrebno puno više energije, jer vi ulažete sve svoje znanje i energiju u individuu pred vama. Život zaista čine male stvari i dovoljan je jedan pozitivan razgovor ili čak malo sunca između oblaka pa da čovjek ponovo napuni baterije.

Oslobođenje

Povezani članci

vesti 7857661573335680935

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item