Dan kad nas je napustio Branko Ćopić

Na današnji dan, 26. marta 1984. godine, zauvijek nas je napustio Branko Ćopić, književnik. Vjerovatno nema čovjeka s prostora bivše Jug...

Na današnji dan, 26. marta 1984. godine, zauvijek nas je napustio Branko Ćopić, književnik. Vjerovatno nema čovjeka s prostora bivše Jugoslavije koji u životu nije pročitao jednu njegovu knjigu ili barem čuo za Branka Ćopića i njegovu Ježevu kućicu, Baštu sljezove boje, Magareće godine ili Orlovi rano lete. Za nabrojana djela i još mnoga druga "kriv je" on, Branko Ćopić, koji iz nekog razloga, kao i drugi velikani bh. i jugoslavenske kulture, "ne zaslužuje" ulicu u Sarajevu. Nema je ni danas...

On ima svoju ulicu u Bosanskoj Krupi, Novom Sadu, Podgorici, Novom Pazaru, ali nema u glavnom gradu Bosne i Hercegovine u kojem se jedno vrijeme školovao i gdje je objavio veliki broj svojih djela.

Možda je to zato što ga svojataju kao Srbina ili kao bosanskog Srbina. Kako god da se pisao ili osjećao (kao da je to uopće važno), Branko Ćopić je sigurno utjecao na živote velikog broja građana Bosne i Hercegovine i Sarajeva u njoj. Njegova djela se i dan danas čitaju u školama i obavezna su lektira. 

BOSNA

Bosna je zemlja prepuna čari,
Trepeta šuma i bljeska vode,
Brda joj kite gradovi stari,
Nad njima sinji oblaci brode.
Čini se, to je začaran kraj
Kroz koji vilu progoni zmaj.

Duboke gore svečano ćute
U mirnoj sjenci bez ljudskog zova,
Tu medo tapa niz tajne pute,
A obnoć huče premudra sova.
Na proplancima, sve ti se čini,
Igraju vile na mjesečini.

A vjeverice - uz trku mnogu -
repova trista, hiljadu nogu!-
Na glavu Bosnu staviti mogu.

I duh rudarski s punom paradom:
S pijukom, lampom i dugom bradom,
U kristal kucka, kamenje para,
Kroz Bosnu traži rudišta stara,
Pod zemljom brdo gvozdeno buši,
Uz vreli izvor obojke suši.

U gori stijena trepti k'o živa,
Niz nju se voda studena sliva,
Biserom gori najmanja kap.
A već u klancu, blještav k'o srma,
Potok se ruši s kamena strma
I pravi prvi pjenušav slap.

Na kraju - gledaj - rijeka se vije,
Matica brza sredinom bije...

Rođen je 1. januara 1915. godine u selu Hašani kod Bosanske Krupe. U rodnom mjestu završava osnovnu školu, nižu gimnaziju u Bihaću, dok je učiteljsku školu pohađao u Banjoj Luci odakle je izbačen zbog čitanja napredne literature. Školovanje je nastavio u Sarajevu, a završio u Karlovcu. Diplomirao je 1940. godine Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Rano je ostao bez oca, te je na njegov odgoj mnogo utjecao djed Rade, što se na kraju krajeva može vidjeti i u njegovim djelima koja su vrlo često priče iz tog doba - djetinjstva.

"Moj djeda Rade", govorio je Ćopić, "predstavlja osnovnu riznicu svih mojih pravih literarnih motiva".

Na njegov rad utjecali su mnogi pisci, a tu su u prvom redu bili: Petar Kočić, Ivo Andrić, Ivan Cankar, Svetozar Ćorović, Simo Matavulj, Miroslav Krleža, te Servantes, Pirandelo, Gogolj, Gorki, Čehov, Babelj, Zoščenko...

Prvu priču objavio je 8. maja 1936. godine - Smrtno ruvo Soje Čubrilove. Njegova djela su, između ostalih, prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski jezik. Tokom Drugog svjetskog rata bio je dopisnik banjalučkog Glasa i Borbe, a pisao je izvještaje i vijesti, skečeve za partizanske priredbe, pjesme i priče.

Ćopića su prijeratnim pripovijetkama najviše zanimali siromašni seljaci, sanjari i prosjaci, djeca, skitnice i nadničari, kasnije u ratnim pripovijetkama Ćopić je nadahnuto opisivao herojske podvige i mučeništvo svojih junaka.

Sredinom dvadesetog stoljeća pisao je satiričke priče u kojima je kritizirao ružne pojave u tadašnjici.

Branko Ćopić je cijenjen i kao dječji pisac, ali i kao pjesnik. Napisao je preko trideset knjiga za djecu, među kojima su i dva romana, te tri zbirke pjesama.

Od ove zemlje, barem jednog njenog dijela, dobio i sliku na novčanici od 50 konvertibilnih feninga, u narodu poznatije kao pola marke. Ta novčanica izdata je 22. juna 1998., a iz opticaja je povučena 31. marta 2003. godine.

Ni tu novčanicu Ćopić nije mogao dobiti "kako Bog zapovijeda". Dijelio je sa Skenderom Kulenovićem, koji je bio na federacijskoj verziji ove novčanice.

Danas se, dakle, navršava 31 godina otkako je Branko Ćopić okončao svoj život skokom s mosta Bratstvo i jedinstvo u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Radiosarajevo.ba 

Povezani članci

vesti 7111137868498000801

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item