Boris Lalić: Šta ne treba nikada zaboraviti o teoretičarima književnosti

Nekada sam studirao komparativnu književnost. Tu smo se bavili dvjema vrstama knjiga: književnim i knjigama koje govore o književnim...



Nekada sam studirao komparativnu književnost. Tu smo se bavili dvjema vrstama knjiga: književnim i knjigama koje govore o književnim knjigama. Mene je na taj fakultet dovela ova prva vrsta knjiga, a stvar se nije bogzna šta promijenila do kraja studija, što ne znači da nisam gledao malo i u ove takozvane teorijske. Zašto više volim književnost od književne teorije, razlog je prost: kad čitam književnost, sve u glavi gledam igrane filmove, ja u svakoj ulozi, a kad čitam književne teorije, sve što mogu jeste da se sjetim kako mi je onomad teško bilo na časovima matematike kad profesorica predaje novo, a ja ni staro nisam razumio. Jedino su pisci znali ponešto isteoretisati o književnosti da mi je valjalo, valjda zato što iz pisaca uvijek pomalo curka i književnost, našale se ljudi tu i tamo, naprave koji fazon u jeziku i meni odmah lakše.

Jedna stvar me u tom svemu zaprepastila, a ni dan danas nisam došao sebi od te traume: neki ljudi žive od književne teorije, i to one najgore, što je svaki pojam teoretičar sam po svom odredio, pa njega moraš vući za rukav da ti sve riječ po riječ objašnjava šta je tačno mislio, što je nezgodna pozicija jer ti uvijek može reći – nisi moj nivo, nemam vremena. Mladić sam skromne pameti, ali za mene je to najgora moguća upotreba jezika i vjerujem da se tako pričalo tek kad se babilonska kula srušila, iako opet, dok neko to plaća, valjda to nečemu i vrijedi. Nije rijetkost među ljudima da jedni čeznu za onim pored čega drugi prolaze ravnodušno. 

Elem, nije meni to baš bilo pravo, ako ništa iz razloga što sam namjeravao baviti se tim što sam studirao, ali onim dijelom koji volim, pa sam tako počeo mozgati šta tu nije u redu. Ne znajući u čemu je problem, pribjegavao sam argumentima priproste svjetine i za uspjeh meni nerazumljive književne teorije krivio politiku i medije, one koji su nam svima krivi za sve, posebno kad nemamo pojma šta nam tačno smeta. Naravno, od toga sam bio pun jeda i sve što sam mogao jeste da nađem nekog ko voli tu takvu književnu teoriju pa da mu malo govorim kako je to bezveze i kako ja ne bih dao pola marke za to njihovo (a dao sam, laž je to bila, fotokopiralo se Kuntino i Pantino tokom studija). 

Taman kad sam klonuo duhom i počeo govoriti sam sebi da je do mene i da sam profulio profesiju, da mi je bolje ostaviti defter i plajvaz i latiti se fangle i mistrije dok je vakat, jedan moj profesor, čovjek od kog sam mogao učiti na fazon „monkey see, monkey do“ jer je pisac, pojavio se u svojoj lijepoj vedrini i nasmijan rekao pred klasom (treća klasa, da ne bude zablude): „Znate li vi raja ko su bili teoretikosi?“

Čim je rekao ono „teoretikos“, ja sam odmah živnuo, a kad je čovjek objasnio, sreći mojoj nije bilo kraja, pa evo i sad mi sve poigrava u grudima što sam u prilici da izofiram ono što znam i što ćete i vi sada to znati, pa taman izašlo šest milijardi književnih teorija sutra odmah. Ne bih bio Bosanac kada se ne bih dijelom definirao preko toga šta ne volim, takvi smo vam mi, nije sve u tome što ostavljamo plate u kafani kad smo p'jani. 

U staroj Grčkoj, kao što svi znamo, postojali su slobodni ljudi i robovi. Robovi su živjeli ropskim životom stoke i neka im je slava, a slobodni su pored stočnog aspekta imali i ovaj kulturni, gdje je teatar bio jako važan. Čitava Atina, to jeste svi slobodni građani, dolazili su u teatar i to je bila veoma važna stvar u njihovim životima. 

Prvi uslov slobode u to vrijeme, a meni se čini da je to tako i ostalo do dana današnjeg, bio je materijalna sloboda, prosto rečeno da imaš para – ko  ne umije zaraditi pare, taj ne konta igru, a niko ne voli nerazumne ljude i svi za njih viču da je to stoka. Baš kao i danas, i tada su postojali ostaci nekoć uglednih i moćnih porodica, ljudi slobodni po svome porijeklu, ali po onome što rade klasični robovi, raspikuće koje uz pomoć kocke i đizlija proćerdaju naslijeđeno imanje koliko god da je, ima i danas takvih ljudi koliko hoćeš, ne napuni ni četrdeset godina, a spiskao sve što je imao i sad mora da bude boem ili tako neka romantičnija verzija sirotinje, pošto mu sjećanje na nekadašnje dostojanstvo ne dozvoljava da bude prosjak.  

Pošto prava društva brinu za svoje pojedince, ovim raskalašnim lolama i bećarcima grad je plaćao kartu za teatar, ali pošto su to bili samo formalno slobodni ljudi, formalno su prisustvovali i u teatru, to jeste, kao ljudi koji su tu, ali ne učestvuju, a ne učestvuju jer su ranije svojim životom dokazali da ne kontaju ni obične stvari, kako onda da skonta teatar koji ipak zahtijeva da se ima ponešto i u glavi? Djeluje surovo, ali nije, jer nema igre ako ljudi nisu u stanju poštovati pravila, besmisleno je. 

Tim formalno slobodnim, a suštinski porobljenim ljudima, pripadala je još jedna funkcija osim formalnog prisustva: od njih su ovi koji učestvuju imali priliku da čuju kako izgleda teatar iz perspektive nekog ko gleda sa strane. Zašto im je trebalo da znaju to od onih koji ne razumiju, mi ne znamo, ali možemo pretpostaviti da je zbog šege, jer zaista je smiješno slušati nekoga kad objašnjava nešto o čemu nema pojma, takvi vazda udrobe svega i to su kuhari koji zgotove od svinje gusku, pitu od govana. Eto to su vam bili drevni teoretikosi, ljudi koji pričaju o nečemu što su samo vidjeli i/ili čuli, a nisu to radili, pa samim tim ni spoznali. Priča bez djela, to je šuplja priča, rekao bi Aristotel. 

Neko će reći: „Nije to više isto, sad se to sve promijenilo.“, ali s tim, bar se nama tako čini, ne bi rekao ništa više od toga da je površna osoba koja pridaje najveću važnost onom što je na svijetu nestalno i prolazno. Sve je to principijelno isto, današnji teoretičari književnosti koji sami nisu književnici, sve su to nasljednici drevnih teoretikosa, taman naplaćivali i petsto maraka po kartici. Uostalom, kome više nije poznato da ljudi koji ne znaju šta valja, znaju šta je skupo? Pusti bogati.



Boris Lalić, BKD-BKG

Povezani članci

vesti 1078991210147989714

Popularno

Novo

BKG

Pretplatite se besplatno

item